proces odrastanja..

Krenuli mi danas, tj. jucer poslije faxa na kafu u carsiju: elvir, amir, alma i ja. Zadali se u kontanje. Pojedinacno, a svi o istom: sta cemo sa osvojenom lovom od konkursa. Kad je osvojimo.
Prolazimo pored Maksumiceve mesnice u cijem izlogu vise 3-4 oderana janjeta. Glava im zakacena o kolac. Ugledavsi to, Amir se okrenu nama:

"A, pa ne mozes mi to radit, bolan!"
"Ha?"- doplovih na brzinu iz Japana
"Znas li ti da je ovo na zapadu zabranjeno?? Znas li da mora postojati
doza ljudskosti spram zivotinja? Znas li da ih tretiraju gotovo k'o ljude???"
Elvir i ja se pogledasmo i u smijeh. Amla i dalje projektuje sa Zahom.

"Eto, sad da sam na zapadu, mor'o bi mi platit psihijatra!"

BAJRAM MUBAREK OLSUN!
:)

... o psihodeliji u arhitekturi (enterijeru po mogucnosti), 60-te godine, hippie pokreti, romanticarsko-hippijevski stil- "flower-power generation"... boje, namjestaj, dizajn bilo sta..
haj pliz iskopajte ak imate sta o ovome..
postedite me vudstoka, doorsa, hendrixa, dilana-- bar onog sto se tice opste kulture roka.. i laprdanja o sexualnoj revoluciji...
dizajn enterijera je ono sto se trazi...
hvala unaprijed! :)

Ateist: Ne vjerujem.
Budist: Samo da si ti srecna.
Katolik: Ja sam kriv.
Jevrejin: To cu ti vratiti!
Pravoslavac: Mars u pi**u materinu!
Agnostik: Zasto nemas obojicu?
Mormon: Jedna vise, ili manje...

Melanholik: Ubicu se!
Kolerik: Ubicu te!
Apatik: Dobro...

Pesimista: Ma znao sam sta ce da se desi.
Optimista: Uzmi kljuc - za svaki slucaj.
Realista: To je moj kofer...
Naivko: Kad se vracas?

Racionalista: Nemas argumenata.
Skeptik: Jesi li sigurna?
Romanticar: Ja te ipak volim!
Filozof: Zasto bas danas?

Advokat: To ce te skupo kostati.
Bankar: To ce me skupo kostati.
Japi: Koliko zaradjuje?

Liberal: Konacno slobodan!
Komunista: Imam obavezu da te delim.
Zeleni: Idi biciklom.
Klerikalac: Grijesila si?!
Socijaldemokrata: Postujem tvoju odluku.

Slovenac: Samo da nije Hrvat.
Hrvat: Samo da nije Slovenac.
Albanac: Samo da nije Srbin.
Srbin: Samo da je nas.

helem, tu noc kad se mustafa vratio, bi problem dje ce spavat.. u kuhinju mu nedam.. u sobu pogotovo.. amir je bio na nettu kad mu je mustafa skocio u krilo i tak'o zaspo.. veli da mere bit kod njega dok ne krene leci.. ih ja jedva docekala- pravac krevet.. opet sabah, opet se saplicem na njega, opet spomenem koji put aidu, ovoga puta jer mi cijela banja smrdi.. jes on sve «administrativne» poslove obavio u pijesak, al smrdi jarane.. (kakve li su ostale zivotinje, ak su macke najjcistije??) doduse, mere bit da i ja malo pretjerujem karikirajuci sve to.. kad sam kontala u sta cu pijesak istrest.. nista ne imadoh sem kartonske kutije od pizze..
klanjam sabah.. i amir dolazi da kaze kako je kod njega spavao, te da je veceras red na mene.. na moje pitanje kako to izgleda, odgovara «ma nista, samo se izvali i ne mrda..» FUJJJ!
mustafa postaje hiperaktivan zeleci se valjda, igrati sa mnom.. meni ni do cega, naravno – ja sam covjek kome treba 12 sati sna dnevno.. i lagano ga izbacim na polje.. (tj. lukavo ponovo namamim na prozor budala, nasjedne..) i klanje opet pocinje.. sho ti je rec borba za teritoriju.. bilo dan il noc,.. nista im ne smeta.. vracam se u krevet, u sebi kontajuci kako im je pametnije da se prvo naspavaju, pa onda nastave s borbom.. tolika dzungla, mogu oboje stat..
taj dan prodje nekako.. tj. super—nije ga bilo vazdan.. ponekad udje u kucu, piski i opet van.. amir bjesni urlajuci se za njim kako mu ovo nije hotel.. ja se smijem.. od muke..
nekad navecer udje u kucu - kaki, piski, jede.. i sad treba spavat.. amir se prethodno okup'o i ne htijuci ni cuti za njega kategoricki odbrusi: »hajde, razgulite oboje (iz sobe mu)!!!
jao, fuj.. moj plan za ulizivanje amiru je propao prije neg sam i pokusala sta..
ta noc prodje grozno.. cijelu noc oka nisam sklopila.. jos ja ko lafo kompromis napravila.. meres u sobu, al da se ne penjes na krevet, pa onda meres na krevet al kod nogu, pa meres do koljena.. i ni pedlja dalje.. kad sam shvatila da hoce da legne na jastuk izbacim ga na hodnik..pocne mjaukati, sazalim se i pustim ga.. i sve tako do iza sabaha.. cijelu noc probdijem s njim i prespavam sabah!!!! na to pobudalim.. i krenem da ga izbacim.. on nece.. posaljem aidi poruku da dodje i da ga nosi odakle ga dovela.. nista jastuk i kod amira u sobu..
ustajem oko 13:30, aida zvoni.. pustam je, sutke.. pravim kafu, pijemo.. mustafa urla, «ridja» ga suta.. aida ne mogavsi vise izdrzati, priupita merel se kako doc do dzungle, ko biva da ga spasi.. mislim se.. mere, mere, ponesi i tasnu i ne vracajte se ni jedno.. odlazi po njega, vracaju se zajedno, gnjave se..
nekako me, na samo njoj svojstven nacin uspijeva ubijediti, kako mi nista ne smrdi, kako ga je ona okupala prije no sto ce mi ga dati (dakle 2 noci prije).. kako je samo beba koja se hoce igrati, te da mu dam priliku... kaku ba priliku?? necu da se navikavam na njega.. svakako se kontamo seliti za najvise 3 mjeseca..
predlazem joj da pizzu sa pijeskom i govnima izbacim ispod prozora, i pitam je merel tako (inace, moja aida je freak za macke.. i mere komotno doktorat napisat o njima.. ima macketinu koja se 100 puta godisnje poradja (po 100 macica) i dok ih ne razdijeli svima- ta stvorenja zive kod nje)
«mere, mere», odgovara aida sretna sto sam progovorila konacno, »al kad ti ridja dovede jaranice u «javni wc» i jos ga krene naplacivat jer je na njenoj teritoriji, mustafi opet nece nista ostati..» na kraju odlucim kako cu ga pustiti heftu da ojaca i udeblja se.. i onda razlaz.. do tad ce valjda ridjoj dosaditi da ga marise.. aida mudro suti..
kad je otisla, frknem ga napolje jopet.. i na sff.. vracam se kasno, oko ponoci.. njega nidje.. amir se pravo zabrinuo.. ja ne znam jel mi drago il mi zao.. u neka doba govori buraz «kako ga je il auto zgazilo, il pojelo nesto.. druge nea..» meni muka..
u 1:30 AM iza zelene platnene roletne, opet glavica proviruje.. amir sav sretan uzima ga i igra se s njim (tj. gleda mustafine suicidne ispade).. meni k'o krivo sto se vratio..
oko sabaha me budi vika: »razligu ovda!!» i tup udarac od pod.. smijuci se sunjam se do banje, klanjam sabah i polako se vratim u krevet.. tup, tup, tup.. on se penje na krevet, amir ga suta..i tako bar 5-6 puta.. ja ne mogavsi izdrzati grohotom se pocnem smijati «mustafa, dolazi vamo», progovaram... u to idu amir i mustafa mu u rukama.. automatki otvara prozor moje sobe izbacuje ga, zatvara prozor, vraca se u sobu, zalupivsi vratima.. na to ja jos vise se puknem keslat.. i pustim mustafu ponovo u kucu..
tu sam se zeznula.. jer je vidjevsi koliko je meni to sve smijesno i simpaticno, ponovo postao hiperaktivan skacuci po meni bezpotrebno.. sta cu krenem opet amiru.. on me istjera, kaznjavajuci me sto sam se onoliko smijala.. i odem u kuhinju ne bil sta procitala.. mustafa je od jutros par puta pokusao izaci napolje.. medjutim «ridja» ga je skuzila i ne mrda se iz dzungle.. otada mustafa samo spava.. tj. od 6 jutros.. ustane, piski, proviri imal ridje i jopet u moju posteljinu..
P.S. manje u plafon gledajte i cuvajte se svojih zelja, makar one bile i strogo hipoteticke..
P.S.S. i dalje poklanjam mustafu- sladak je Boga mi.. i ne smrdi vise
P.S.S. uz njega dodje i cca 3,44 kg pijeska gratis

necete vjerovat' sta mi se dogodilo prije neki dan.. vratila sam se kuci i zatekla katastrofu.. za rodjendan sam dobila najgori moguci poklon ikada (?!!)..
moja (u najmanju ruku) opaljena jaranica () mi je poklonila ni manje ni vise nego macku !!!!!! tacnije macka.. e sad da je beba, nije beba, da je odrasto co'ek nije ni to.. nako djecak, nekih 2 mjeseca, po mojoj slobodnoj procjeni..
nisam mogla vjerovati.. "djes mi ba macku pokloniti??" to bi isto bilo kad bih ja poklonila njoj dajre.. jer, eto, voli dajre.. nidje veze..
helem, prvu noc mustafa (kako je dobio ime, nakon dvosatnog vijecanja uleme) mi se upiskio u 100% vuneni jorgan.. na moje sveoopce zgrazanje i gadjenje, samo me zbunjeno pogledao i poceo se lizati..
GLUPAN!!! jos ja njemu pustila Beqaru.. rekoh nek se co'ek malo "procisti"..
i sta cu, nakon 15-to minutnog divljanja po kuci demonstrativno ga izbacim na hodnik, krpeci po spisku i aidu i nahlu i glupog macka i svoj dugi jezik i laprdanje o toboznjim simpatijama prema ovim cetvronoznim glupim, linjajucim, grizuco- grebucim cudovistima.. naravno, mama bi me streljala da sazna, tata bi potvrdio svoju davno postavljenu hipotezu o caknutosti moga razuma, gazda bi trazio jos 50 KM kirije za nj, dok je buraz sve to pratio keslajuci se..
Allahu dragi, molim te daj da se probudim i obecavam da vise nikada necu spomenuti macketine.. dobro, mozda cu samo ponekad izgnjaviti onog Don Huana iz harema Begove, al molim te samo da se probudim i da moja posteljina bude opet stara..
sljedece jutro se probudim, krenem do banje i zamal ne trohnem jer mi je nesto pod nogama-- wtf?? "ko si ba ti, tako sladak??", za trenutak se upitam, saginjuci se da ga pomilkim.. onda, iz ko zna kojeg razloga, okrenem glavu i ugledam svoj vuneni jorgan koji se susi..
O NEEEEEEEEEEEEEEEEE, PA TO NIJE BIO SAN... sta sad?? k'o da nisam dovoljno gadljiva, jos mi samo fali macka u kuci!! jos se pokakio se na plocice u banji, tik pored solje.. "Jarane", kontam, "mog'o si i u solju, kad si vec skonto da je to "pravo mjesto" za takve stvari.. " nista, uzmem abdest, klanjam sabah.. i u krevet.. o mustafi cu misliti kad se probudim..
da u svakom zlu ima poneko dobro, uvjerila sam se i ovog puta.. helem moj bajni stancic se nalazi na prizemlju, tacnije kad ulazis u zgradu moras sici pola etaze zbog nagiba terena (nek se samo neko usudi prokomentarisati da je podrum u pitanju!!! hahha ne, fakat nije nidje ukopan, jedini problem su dzinovski pauci.. i poneki junky boy koji, s vremena na vrijeme, pokuca na prozor..) kuhinja i banja "gledaju" na glavnu dzadu, dok su burazova i moja soba okrenute ka dzungli, pardon dvoristu.. koje je kao stvoreno za poneki "zabranjeni dim"..
helem, u 11:32 ustajem svjesna cinjenice da mustafa nece nestati tek tako.. sam od sebe.. dam mu da jede.. i podjemo se igrati (to je jedini dio koji valja).. i on od srece (nadam se) sto se konacno nesto desava krene trcati od jednog kraja sobe do drugog i zabijati se u zidove.. hhahah naravno, umirem od smijeha.. i nakon 2-3 sata (koja, btw, nisam ni svjesna kako prodjose) skontam da hitno moram nesto poduzeti prije no dobije potres mozga.. tj. hocu na kafu..
i tada mi naumpadne fantasticna ideja.. namamim ga do prozora.. i natjeram da se popne i kazem "Idi napolje, igraj se.. i molim te pokusaj pobjeci, ubiti se, sta bilo samo se ne vracaj.." malo se predomisljao i skoci u dzunglu.. Allahu ekber!
na brzinu uradim generalku, potrosim 2-3 domestosa, zatvorim prozor, spustim roletnu i na kafu, ko sretna.. (dobro, lazem.. samo odem na kafu)
vratim se s kafe dakle vec po dana proslo.. mustafe nidje.. a ja kupila pijesak (i to 5kg) i neke whiskas gluposti.. zovi ga, a njega nidje.. «Bolje ti je da se vratis, inace ak te uhvatim, ovih 5 kg cu ti kroz nos ugurati i ima da piskis eure.. i tada krene dijalog moja "dva ramena":
- " Ma haj bona, boli te briga pa nisi ga mogla drzati u kuci, nije ni halal drzati u kuci zivotinje i patit ih.."
- "Ma dzaba ti, ne mozes lagat sama sebe, namjerno si ga pustila, osjetio se nepozeljnim i otiso.."
- "PA nek je otiso, na kraju nisi ni trazila da ga dobijes.." -" Al on je jos beba.."
- "Beba, malo sutra.. njemu je u krvi da se snalazi u prirodi..to je Bozije davanje.."
taman da "nasi "pobijede, iz razmisljanja me trze grozan krik....... ja na prozor, kad tamo ogromna debela ridja macketina ubija mog mustafu..tj. suta ga (bukvalno) dok se on vristeci kotrlja niz dzunglu..
"Mustafa!!!!!!", dreknuh se ja, ko da ce me poslusati.. Panicno zgrabih prvo sto mi je bilo pri ruci (neke drvene olovke, koje slomih na dva dijela) i podjoh gadjati tu ridju.. tako potrosih skoro paket olovaka.. mustafa i dalje urlice, ko da ga kolju sve macke sarajeva.. vec su bili izasli iz mog vidokruga.. sta cu, spremim se na brzinu i pocnem ga traziti.. ne zelite opise izbezumljene djece koja su se igrala ispred zgrade, kada je "bula" izasla i saginjuci se prema zbunju zvala "Mustafa, dodji, ljubavi.." a tek lokalne "gospodje" koje su se gotovo primile za prozore strazareci da im sta ne promakne.. o Allahu, sta cu.. on je garant sad nedje scucuren, ne smije izaci.. prodjem iza zgrade... i ponovo ga zovnem, kad samo nesto "Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa", i tup sa drveta (visine bar 11 m) na glavu.. i sprint ka onoj ridjoj.. i opet klanje.. na to se podjem smijati (od muke), ibreteci se kako je vako hakljava macka morala bas mene zapasti..
od muke opet odem van.. i vratim se oko 22:48 PM.. mustafe nidje.. nazovem aidu.. i pocnem se istresati na nju optuzujuci je kako je, u stvari, za sve ona kriva plus sto je pravi kontejner.. i taman da je ubijedim.. kad neka glavica iza roletne kratko prozbori: "Mijau"
"MUSTAFAAAAAAAAAAAAAAAAA" i skoci s prozora prema meni.. on sretan , ja sretna..i buraz sretan..
i sta ce, jadnik, opet krene trcati s jednog kraja sobe na drugi zabijajuci se u zidove...
nece se nastavit (aBD)
P.S. oprezno sa zeljama, makar one bile i podsvjesne...
P.S.S. poklanjam mustafu!
prvobitno objavljeno na www.samozaraju.com[/size]